| Kroatisch /Horvat |
|
|
Anastasia: Zvonki cedar ruski
Ekspedicija je nazvana "Trgovačkom karavanom". Najvećim od brodova bio je putnički brod "Patrice Lumumba". (U zapadnosibirskom riječnom brodarstvu brodovi su zanimljivih naziva: "Marija Uljanova", "Patrice Lumumba", "Mihail Kaljinjin", kao da drugih povijesnih ličnosti nije bilo). Na velikom brodu "Patrice Lumumba" bio je smješten štab karavane, s izloženim proizvodima što su ih izradili sibirski poduzetnici, s trgovinom." "Čovjek u stanju ljubavi zrači. To se zračenje u dijelovima sekunde diže uvis, do planeta što prolaze nad čovjekom i ponovno se vraća na Zemlju i daje život svemu postojećem… Sunce je jedno od planeta koje nipošto ne odražava sav spektar ovoga zračenja… Čovjek šalje u Kozmos samo zrake svjetla. I iz Kozmosa se na Zemlju vraća samo blagotvorno zračenje…" Anastasia Druga knjiga: Zvonki cedar ruski Mimoilazeći moralne pouke i različite rasprave iz područja duhovnosti, Anastazija je uspjela za svega nekoliko dana i mjeseci, na neki tajanstveni način, neposredno djelovati na osjećaje i izazvati provalu osjećaja, stvaralački zanos, što se pokazao u stvarnim djelima različitih ljudi, koji su se s njom povezali svojim mislima. Mi ih možemo prepoznati kao umjetnička djela, kao nadahnuto uznošenje k svijetlome i k dobrome”. Anastasia Treća knjiga: Prostranstvo Ljubavi
“Približili smo se dobro poznatoj čistini. Anastazija je stajala u blizini grmlja na kraju čistine te je progovorila: - Sjest ćemo tu u tišini pa ga zatim pogledati! On će se sad probuditi, i vidjet ćeš ga! Na kraju čistine ispružila se na boku pokraj drveta medvjedica. Nisam vidio nikakvo dijete. Postajao sam sve nemirniji, a srce mi je počelo neobično udarati. - Ta gdje je on? – upitao sam Anastaziju sve uznemireniji. - Pogledaj pažljivije! – odgovorila mi je. – Evo, vidi mu se glava i noge ispod medvjeđe šape! On na njoj spava, u njezinim slabinama gdje mu je mekano i toplo, a ona drži svoju šapu iznad njega i ne stišće ga, nego ga samo nježno pokriva. Ugledao sam sitno dječje tijelo koje je ležalo ispod gustoga medvjeđeg krzna, u slabinama velike zvijeri, ispod njezine malo podignute prednje šape. Medvjedica se ispružila na boku i nije se pomicala. Samo se osvrtala oko sebe i okretala glavu. Kad su se pomaknule sitne noge u gustome krznu, medvjedica je malo podignula šapu. Dječak se budio. Kad je pomaknuo ruku, medvjedica je podignula šapu, a kad je spustio ruku, ona ga je ponovno prikrila. Pomicala je samo šapu i glavu, a tijelo joj je mirovalo... Anastasia Četvrta knjiga: Stvaranje
Kad se čovjek, umoran nakon cjelodnevne žurbe, sprema na počinak i kad prestane osjećati svoje opušteno tijelo, tad skup nevidljivih energija, njegovo “drugo Ja” počinje napuštati tijelo, i za njega prestaju postojati zemaljske granice, vrijeme i prostorne udaljenosti. Čovjekova svijest tada može dosegnuti za manje od trena bilo koje područje Svemira. Taj će skup osjećaja obuhvatiti prošle, odnosno buduće događaje, procijeniti ih i usporediti s njima događaje koji se dešavaju sada, ili će se pak prepustiti maštanju. Sve to govori o tome da čovjek ne osjeća samo tijelom beskrajan Svemir. Misao kojom ga je obdario Bog stvara. Samo ljudska misao može stvarati druge svjetove ili mijenjati postojeće. Dešava se da čovjek viče u snu ili se nečega boji. To se njegov skup osjećaja, kad je oslobođen zemaljskih briga, počinje bojati nečega što je učinjeno u prošlosti ili što će se desiti u budućnosti. Dešava se da čovjek u snu stvara. Njegova se djela žele polako ili brzo ostvariti u zemaljskoj pojavnosti. Ona mogu poprimiti izopačen oblik ili zračiti skladom, što djelomično ili potpuno zavisi od toga s kolikim je nadahnućem čovjek pristupio stvaranju. Ona će se sva očitovati u trenutku stvaranja onoliko precizno i detaljno koliko će čovjekovo “Božansko Ja” biti potaknuto nadahnućem. U cijelome Svemiru je stvaranje svojstveno jedino Bogu i čovjeku, sinu Božjemu. Božja misao jest početak svega. Njegovo maštanje je očitovano u živoj materiji. Djelima čovjeka najprije prethodi ljudska misao i maštanje. Svi ljudi na Zemlji imaju jednake mogućnosti stvaranja, no ljudi svoje mogućnosti koriste različito. Čovjek ima potpunu slobodu koja mu je dana. Čovjek je slobodan!... Anastasia Peta knjiga: Tko smo mi?
"U toj tajgi, kojoj se ne vidi kraja, nalazi se nevelika Anastazijina čistina, koju ona ne želi ostaviti, niti je želi zamijeniti čak ni za najraskošniji stan u gradu. Čistina samoostavlja dojam najobičnije pustare, gdje nema ni kuće, ni kolibe, niti ikakvih uvjeta svojstvenih gradskome načinu života. No Anastazija će se razveseliti tajgi čim joj se približi. Za moga trećega posjeta Anastazijinoj čistini, zbog nekog mi se razloga pojavio isti osjećaj, koji se znao pojavljivati po povratku kući s napornoga puta. U našemu se svijetu zapravo dešavaju čudne stvari. Čini se da se čovječanstvo već tisućljećima bori za sretan i udoban život svakoga čovjeka, no ispada da sam čovjek, koji se javlja okosnicom društva i živi civiliziranim načinom života u središtu suvremenoga grada, sve češće postaje bespomoćan: dešavaju mu se prometne nezgode, potkradaju ga, stalno je bolestan i ne može živjeti bez lijekova, i stoga što je nezadovoljan, život će završiti samoubojstvom. Upravo se u civiliziranim zemljama s visokim standardom sve više povećava broj samoubojstava. Na televiziji se mogu vidjeti majke iz raznih zemalja svijeta koje govore o tome da nemaju čime hraniti djecu i da obitelji gladuju. Anastazija živi s malenim djetetom u tajgi i čini se da živi u posve drukčijoj civilizaciji. Od našega društva ništa ne traži: ne treba joj ni policija, ni vojska, ni čuvari koji že je čuvati. Stječe se dojam da se ni njoj ni djetetu ne može ništa loše dogoditi na toj čistini. Razvidno je da mi potječemo iz različite civilizacije i Anastazija predlaže da uzmemo ono što je u dvjema civilizacijama najbolje. Tako će se promijeniti način života mnogih ljudi na Zemlji i stvorit će se novo sretno ljudsko društvo. Bit će to novo i neobično društvo. Pa pogledajmo kako će izgledati!”... Anastasia Šesta knjiga: Knjiga naslijeda
Anastasia Sedma knjiga: Životna energija “Što je sudbina i kako je odrediti? Mnogi misle da sudbinu netko određuje odozgo. To je Onaj koji svakome čovjeku jednostavno daje najjaču energiju Anastasia Osma knjiga I dio Nova civilizacija - Je li Volodja opet učinio nešto neobično? – upitala je Anastazijadjeda koji nam je prišao. Djed me je pogledao krajičkom oka i brzo odgovorio:
|
Mama Anastazija mi je objasnila kako si se u nju jako zaljubio, ali nisi znao prepoznati svoju ljubav. No voleći je čak i na taj način, svejedno bi svaki put kad bi se vratio tamo gdje ljudi iz tvoga svijeta moraju teško živjeti, činio ono što te je molila mama Anastazija. Mama je rekla da si ti, tata, sve činio onako kao što si sam htio i mislio da je najbolje. Ali si se prisjetio mame pa si napisao knjigu koja se svidjela ljudima. Ljudi su počeli pisati stihove, pjesme. Ljudi su počeli razmišljati o tome kako živjeti bolje. Danas ima sve više i više ljudi koji misle o dobrome. To znači da će na Zemlji pobijediti dobro. Tebe su i napadali zbog knjige, a i zavidjeli su ti. Ali si ti, tata, napisao još jednu, pa još jednu knjigu. Neki su te počeli još više napadati. A drugi, koje si susreo, su ti čestitali. Oni su shvatili što si napisao. Oni su osjećali da će ti knjige pomoći pisati energija Ljubavi koju još nisi prepoznao. Ja sam se rodio jer si me tako jako želio, a to je željela i Ljubav. Tata, ti si pisao knjige jer si želio da u svijetu bude dobro prije nego što se ja rodim. Jedino što u tome baš nisi posve uspio prije nego što sam se ja rodio. To je zato jer je svijet vrlo velik. Mama Anastazija kaže da bih ja trebao biti dostojan tebe, a trebao bih i opravdati svoje postojanje u svijetu. Trebat ću narasti i sve shvatiti. Mama je još rekla da se ona na tebe nije nikada naljutila. Ona je odmah osjetila energiju Ljubavi. Zatim ti je mama Anastazija pročitala knjigu koja nije bila pisana tužnim riječima. Ona ti nije pročitala cijelu knjigu. No ono što ti je pročitala ti si uspio napisati shvatljivo da to mogu shvatiti mnogi ljudi. Gotovo si posve u tome uspio...
u Svemiru, koja može stvarati kako sudbinu onoga koji vlada, tako i nove galaktike u Svemiru. Ta se energija zove "misao čovjeka".
